O smanjenju tjelesne težine savjetujte se s ljekarnikom

Globalna epidemija

Pretilost (gojaznost) je kronična bolest prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u tijelu s posljedičnim rizikom za zdravlje. Može se razviti u djetinjstvu/adolescenciji s progresivnim porastom tjelesne mase i broja masnih stanica ili u odrasloj dobi kada dolazi do povećanja mase, ali ne i broja masnih stanica. Pretilost je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema i izazova suvremenog društva koji značajno narušava kvalitetu života i skraćuje očekivano trajanje života. Svjetska zdravstvena organizacija (engl. WHO) proglasila je pretilost globalnom epidemijom.

Određivanje stanja uhranjenosti

Određivanje stanja uhranjenosti uključuje mjerenje indeksa tjelesne mase (ITM), opsega struka te mjerenje debljine kožnog nabora. Indeks tjelesne mase je okvirni pokazatelj debljine i pretilosti. Računa se tako da se tjelesna masa osobe izražena u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima. Osobe čiji je ITM 20-25 imaju normalnu tjelesnu težinu, osobe čiji je ITM 25-30 imaju prekomjernu tjelesnu težinu, dok one s ITM 30-35 smatramo pretilima, odnosno ekstremno pretilima s ITM preko 40. Pošto ITM ne uzima u obzir tjelesnu građu pojedinca (udio masnog, mišićnog i koštanog tkiva te vode) njegova je uporaba ograničena.

Mjerenjem opsega struka određujemo raspored masnog tkiva u tijelu te na temelju toga određujemo tip pretilosti. Regionalna raspodjela masnog tkiva uvjetovana je genetički i spolom te razlikujemo muški i ženski tip pretilosti. Kod muškog tipa pretilosti dolazi do nakupljanja masnog tkiva oko struka (oblik «jabuke»), dok se kod ženskog tipa pretilosti masno tkivo nakuplja ispod struka,u donjem dijelu trbuha, na stražnjici, kukovima i bedrima (oblik «kruške»). Opseg struka korelira s količinom abdominalnog masnog tkiva, a pravilno se mjeri na sredini udaljenosti između donjeg ruba rebrenog luka i gornjeg ruba zdjelične kosti pri izdisaju. Abdominalna pretilost se definira kao opseg struka veći od 94 cm kod muškaraca i veći od 80 cm u žena.

Mjerenjem debljine kožnog nabora određujemo postotak tjelesne masti. Pomoću posebne sprave tzv. kalipera mjeri se debljina kožnog nabora na nekoliko mjesta na tijelu, te se izračunava postotak tjelesne masti. Postotak tjelesne masti veći od 25% kod muškaraca, te veći od 30% kod žena upućuje na pretilost.

Uzroci pretilosti

Glavni uzroci pretilosti su preveliki unos hrane i nedovoljna tjelesna aktivnost, uslijed čega se višak energije unesen hranom, a ne iskorišten radom i fizičkom aktivnosti, skladišti u organizmu u obliku masnog tkiva. Pretilost je rezultat djelovanja niza čimbenika koji uključuju genetske, nasljedne, psihološke i socijalne uzroke. Rjeđi uzroci pretilosti su bolesti nadbubrežne žlijezde, štitnjače, oštećenja središnjeg živčanog sustava kao i upotreba lijekova (kortikosteroidi, antidepresivi).

Posljedice pretilosti

Masne nakupine smještene u trbušnoj šupljini, između pojedinih abdominalnih organa, metabolički su aktivnije i čine mnogo veću opasnost za zdravlje od supkutanog masnog tkiva koje djeluje kao protektivni metabolički spremnik. Pretilost je prepoznata kao značajni čimbenik rizika za razvoj dana pet vodećih kroničnih nezaraznih bolesti od kojih umire više od 80% stanovništva Republike Hrvatske, a to su kardiovaskularne bolesti, tumori, šećerna bolest tip II, kronična opstruktivna plućna bolest te mentalni poremećaji.

Multidisciplinarni pristup

Pretile osobe imaju 20% veći rizik od preuranjene smrti u odnosu na osobe čiji je ITM unutar normalnih vrijednosti. Pretilost je karakteristična za „modernog čovjeka“ koji u nedostatku vremena bira brzu hranu, jede sve češće i sve veće obroke te živi sjedilačkim načinom života.

Liječenje pretilosti podrazumijeva potpunu i trajnu promjenu životnih navika. Dugotrajni pristup regulaciji tjelesne mase uključuje uravnoteženu prehranu, umjereni energetski unos i redovitu tjelesnu aktivnost, kao i ne manje važnu želju za promjenom.

Pretilost zahtijeva multidisciplinarni pristup liječenju. Liječenje treba voditi liječnik obiteljske medicine uz endokrinologa u suradnji s ljekarnikom, pri čemu je važno postići povjerenje i odgovornost pacijenta za uspjeh liječenja.