Multipla skleroza je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava, koja može zahvatiti veliki i mali mozak, moždano deblo i kralježničku moždinu. To je poremećaj u kojem imunološki sustav napada mijelin – bijelu tvar koja oblaže živčane niti i stanice te omogućava prijenos podražaja, odnosno komunikaciju između mozga i ostatka tijela. Na mjestima gdje dođe do razaranja mijelina stvaraju se ožiljci – demijeliniziraniplakovi. Plakovi usporavaju ili blokiraju podražaje između živčanih stanica što uzrokuje simptome multiple skleroze. Ovisno o lokalizaciji i opsegu oštećenja mijelinske ovojnice nastaje oštećenje motorike (primjerice poremećaj kretanja ili slabost motoričke snage ekstremiteta), oslabljen osjet, smanjuje se vidna oštrina, poremećena je ravnoteža, kontrola glatkih mišića i drugo.

U 85% bolesnika multipla skleroza započinje relapsom- pojavom karakterističnih kliničkih simptoma uzrokovanih upalnom demijelinizacijom središnjeg živčanog sustava. Najčešće su to subjektivne smetnje osjeta, smanjenje vidne oštrine, dvoslike… Uglavnom se javlja između 20.-te i 45.-te godine života, a žene obolijevaju dva do tri puta češće nego muškarci. Uzrok multiple skleroze još je uvijek nepoznat. Najprihvaćenija je teorija kako je multipla skleroza uzrokovana kombinacijom genetske predispozicije, okolišnih čimbenika te poremećaja imunološkog sustava.

Dijagnosticiranje multiple skleroze nije jednostavno. Bolest se može manifestirati najrazličitijim simptomima te zbog toga na početku bolesti može ostati neprepoznata ili se zamijeniti s drugom neurološkom bolesti. Dijagnostika multiple skleroze mora početi detaljnim uzimanjem povijesti bolesti, kliničkim te laboratorijskim pretragama. Od karakterističnih pretraga kojima se dokazuje multipla skleroza su analiza cerebrospinalne tekućine, evocirani moždani potencijal i magnetska rezonanca. Magnetska rezonanca je najvažniji dijagnostički postupak jer se njome mogu vizualizirati područja upale i demijelinizacije, mjeriti njihova veličina i broj te procijeniti starost i aktivnost oštećenja.

Multiplu sklerozu nije moguće izliječiti. Cilj liječenja je skratiti akutna pogoršanja bolesti ili relapse, smanjiti njihovu učestalost i ublažiti simptome bolesti. Iako ne postoji univerzalni lijek za multiplu sklerozu, oboljelima mogu pomoći lijekovi koji sprječavaju pogoršanje bolesti, poput interferona i glatimer acetata.

Multipla skleroza se često naziva bolest s tisuću lica – nije ju lako dijagnosticirati, uzrok joj nije posve razjašnjen, a tijek bolesti teško je predvidjeti. Svakog oboljelog od multiple skleroze bolest postepeno dovodi do funkcionalne nesposobnosti različitog stupnja, zadire u sve aspekte života te dovodi do socijalne isključenosti i fizičke izolacije oboljelih. Tijek bolesti teško je predvidjeti jer se često izmjenjuju pogoršanja i poboljšanja, no pravodobnim liječenjem pojava invaliditeta može se odgoditi ili posve spriječiti. Uz različite lijekove koji ublažavaju simptome pomaže i umjerena tjelesna aktivnost poput plivanja ili joge te vježbanje uz pomoć fizioterapeuta. Oboljeli od multiple skleroze trebali bi voditi normalan i aktivan život sve dok im to bolest omogućava.