Prebiotici, probiotici i postbiotici – koja im je uloga i primjeri

Marija Morović mag. pharm.

Crijevna mikroflora je skup svih mikroorganizama u crijevima koji uključuje bakterije, kvasce, protozoe, gljivice i viruse. Zdravlje organizma u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti crijevne mikroflore, a ključnu ulogu imaju probiotici, prebiotici i postbiotici.

Probiotici

Probiotici su živi mikroorganizmi (tzv. “dobre” bakterije) koji primijenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina. Probiotici pomažu u uspostavljanju ravnoteže (između tzv. “dobrih i loših” bakterija) u našim crijevima, jer mikroflora može postati poremećena uslijed bolesti, stresa, starenja, uzimanja antibiotika ili drugih lijekova, izlaganja toksinima, prekomjernoj konzumaciji alkohola. Probiotičke vrste kompetitivno inhibiraju stvaranje toksičnih supstancija i rast manje poželjnih vrsta natječući se za prostor i hranu. Najčešće korišteni probiotici su različite vrste roda Bifidobacterium (Bifidobacterium bifidum, Bifidobacterium breve, Bifidobacterium infanti, Bifidobacterium longum) i Lactobacillus (Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus casei, Lactobacillus plantarum, Lactobacillus reuteri, Lactobacillus rhamnosus, Lactobacillus GG) i Saccharomyces (probiotički kvasac). Izvor probiotika su različiti fermentirani mliječni proizvodi poput jogurta, kefira i svježeg sira, kiseli kupus, kimchi. Također postoje razni farmaceutski probiotički pripravci u obliku prašaka, kapsula, tableta te u tekućem obliku. Probiotici se najčešće koriste kao podrška kod terapije antibioticima, imaju povoljan učinak kod proljeva, konstipacije, alergija, karcinoma, infekcija mokraćnog sustava, iritabilnog kolona, sniženja krvnog tlaka i kolesterola te  mnogih drugih stanja i bolesti (npr. intolerancija laktoze). Većina probiotičkih pripravaka sadrži otprilike 10 na devetu (=1 000 000 000) bakterija na gram, označeno kao 10⁹CFU / gr ili ml.

Prebiotici

Prebiotici su neprobavljivi sastavni dijelovi hrane koji potiču rast i/ili aktivnost nekih mikroorganizama u crijevima, čime se poboljšava zdravlje domaćina. Zapravo prebiotici su hrana za odabrane bezopasne mikroorganizme u crijevima (uključujući i probiotičke mikroorganizme) i mogu se koristiti kao alternativa probioticima ili kao dodatna podrška probioticima. Svi prebiotici su vlakna, ali sva vlakna nisu prebiotici, vlakno se smatra prebiotikom ako ga ne mogu razgraditi želučani enzimi i ne apsorbira se u tankom crijevu. Za prebiotike je karakteristično da ih mogu razgraditi samo oni mikroorganizmi u crijevima koji imaju pozitivan učinak na zdravlje. Prebiotike možemo konzumirati s hranom ili u obliku dodataka prehrani, tu spadaju npr. fruktooligosaharidi (sastavni dio crvenog luka, češnjaka, šparoga i artičoka,) galaktooligosaharidi (sastavni dio brokule, kupusa, cvjetače i kelja), ksiloogosaharidi (nalazimo u medu i brezinom šećeru). Među prebiotike spadaju i polisaharidi, npr. inulin, koji je sastavni dio banana i artičoka, te škrob, koji se nalazi u krumpiru, riži i zelenim bananama. Da bi se postigli pozitivni učinci prebiotika na zdravlje, treba uzimati barem nekoliko grama vlakana dnevno. Prebiotici smanjuju učestalost i trajanje proljeva, smanjuju upale i druge simptome povezane s kroničnom upalnom bolesti crijeva te štite od razvoja raka crijeva.

Postbiotici

Postbiotici su neživi mikroorganizmi koji su nastali kao rezultat metabolizma probiotika. Postbiotici u užem smislu predstavljaju topljive spojeve ili produkte metabolizma živih bakterija koje one izlučuju u svoj okoliš, ili se nalaze u staničnoj tekućini i postaju raspoloživi nakon stanične lize ili razaranja mikrobne stanice. Postbiotici su najčešće enzimi, peptidi, organske kiseline, peptidoglikani, polisaharidi te proteini i vitamini.
Dijelimo ih na gradivne jedinice stanice mikroorganizma te na metabolite (spojeve koje luče mikroorganizmi). Karakterizira ih sadržaj različitih signalnih molekula koje mogu imati protuupalno, imunomodulatorno, antihipertenzivno, hipokolesterolemično, antiproliferativno i antioksidacijsko djelovanje, a važan je i njihov utjecaj na zacjeljivanje epitela probavnog sustava i kože. Primjer postbiotika je primjena mliječne kiseline, postbiotika kojeg luče laktobacili koji čine zdravu vaginalnu mikrobiotu. Mliječna kiselina koristi se u vaginaletama ili gelovima koji služe za uravnoteženje vaginalne disbioze karakteristične za bakterijske vaginoze. Drugi je primjer primjena butirata kod disbioze koja dominira u debelom crijevu osoba sa sindromom iritabilnog crijeva te kod oboljelih od ulceroznog kolitisa. Butirat, organska kiselina koja također nastaje kao rezultat metabolizma korisnih bakterija, primjenjuje se u obliku klizmi te u obliku oralnih priravaka koji dolaze u debelo crijevo nepromijenjeni i tamo izlučuju pozitivne protuupalne i zaštitne učinke na sluznicu kolona.